branka
03.04.2006., ponedjeljak
|
Evo mene opet,nikako uvatit malo vrimena,dan mi je prekratak. Maloprije sam bila do RASPOLOŽENE,žena ima super blog,a tek recepti,dođe ti da odma uzmeš mikser i isprobaš sve ono.Jutros sam se trebala ustat skupa s dicom i otić se upisat na pilates,ali...Posli zimskog sna tlaka mi se uputit,a znam da bi mi posli bilo drago,cila sam nerazgibana,trebam se malo prodrmat.Umisto toga ja kafenišem i lupam sa ova dva liva prsta po tipkovnici.Vikend mi je proša o.k,sve je nekako lakše kad je vrime lipo,svi izmile iz kuća,šetnje uz more,dica se mogu igrat isprid kuće,sve živne.Inače ja vam živim u zajednici sa svekrvom,6 godina,i prije par mjeseci smo započeli uređivat svoj kat kuće gdje ću ja konačno bit svoja gazdarica
 Možete li uopće zamislit kolika je moja srića?Jedva čekam kupit stvari po svom guštu,zapalit mirisne sviće,raspalit muziku,zvat prijatelje kad mi šune,napast muža,na svakojake naćine,a ne čekat kad će ona ić leć,pa me onda prođe i volja...Moja svekrva je skroz o.k ali...JEDVA ČEKAM PRESELJENJE!!!!!!!!!!!!!!!! |
27.03.2006., ponedjeljak
|
Evo tek sad sam uhvatila trenutak da provirim jel me netko tražio.Biba HVALA ,
 već mi je lakše,možda ipak i bude nešto od ovoga.Dobro dođe kao ispušni ventil,a sad moram bižat jer je muž nestrpljiv zove me da dođem.Možeš mislit zašto.A ja mrtva umorna! |
|
Neznam šta sam očekivala.Cila sam razočarana.Mislila sam da će mi bar netko uputit dvi riči.Eto još jedan radni tjedan na svom početku.Ja sam startala sa usisavačem,krpom za prašinu,hrpama šporke robe,ali ne žalim se samo koji put se zaželim promjene.Iman osjećaj da moji ukućani uzimaju zdravo za gotovo sve šta napravin,ne kaže se uzalud da je posao majke i domaćice najnecjenjeniji.Recite mi da sam luda,ali moj životni san je bila velika obitelj,djeca,toplina i sigurnost doma.Možda zato što sam u najgorim godinama ostala bez majke,moj se tadašnji dom srušio,a ja i moj otac smo na ruševinama starog pokušali sagradit novi...Bili smo kao djeca koja uče prve korake.Moram stavit kuvat ručak,nastavak slijedi.Nadam se da sam bar jednoj osobi zanimljiva i da se prepoznaje u mojoj priči
|
23.03.2006., četvrtak
svakodnevnica
Moj dan započme spremanjem djece u vrtić,njihovim plačem,grintanjem,prohtjevima,muževim odsutnim pogledom i pozdravom.Dok svekrva spava u susjednoj sobi kuvam sebi kavu i uživam u rijetkim trenucima samoće.Uključujem se na internert u potrazi za poslom,ali ništa.Kome treba žena u tridesetima,sa srednjom školom i zavidnim znanjem mjenjanja pelena u zadnje 4 godine?Pišem ovaj svoj prvi post i imam tremu kao da tisuće očiju zuri u mene...Neznam možda bude i zadnji.Znatiželja je prevagnula i htjela sam vidjeti kako to izgleda.Evo za kraj jedne pjesme koju je napisala moja mama koja već 15 godina nije kraj mene,ali i nakon toliko vremena svaki dan pomislim na nju i ono što nam život nije dao da proživimo.Lažu oni koji kažu da vrijeme liječi sve rane,mene moja peče kao i prvi dan,samo se čovjek nauči živjeti s tim.
DALI ĆE MI NEKI MODRI I DALEKI RAZBJEŠNJELI VALI UTOČIŠTE PRUŽIT DA BEZ KOSE LEGNEM U VAL SE ULJULJAM NOGAMA BOSIM PJENOM DA SE IGRAM DALI ĆE MI NEBO DATI KOMAD MALI DA POKRIVAČ PRAVIM I DA SANJAM DUGO? |